Mudrost običnog čoveka
Početak...ne znam ni sama čega...svakako ovog bloga...da li možda i nešto više od toga, to ne znam još uvek. Zašto uopšte ovo radim? Iz prostog razloga što je puno tema u ovom ludom vremenu i društvu u kome živimo o kojima običan čovek ima mnogo toga da kaže i čini mi se da su ta razmišljanja običnog čoveka suočena sa svim apsurdima svakodnevice mudrija od mnogih stvari koje čujemo javno. Zdrav razum kao da napušta pozornicu koju zovemo stvarnost...takav bi esutisak mogao steći ukoliko bi procenu zasnivali samo na posmatranju javno provosinanih stavova i ličnosti, ali ja sam jedan od onih humanistički orijentisanih pojedinaca koji nikada neće prestati da veruje u ljude i njihove pozitivne snage. Odbijam da verujem da je ono što nam se javno nudi jedina slika vremena u kome živimo i verna predstava ljudi koji danas žive u ovoj zemlji. Mislim samo da su ljudi jako umorni posle svih godina muke kroz koju su prošli i kroz koju i dalje prolaze. Čovek ne može da teži drugim i višim potrebama ukoliko mu ni one najsosnovnije, egyistencijalne nisu zadovoljene. To ne znači da ih nema, ali dok se bori za goli život niti mu ostane vremena da ostvari i neke druge potrebe. Zato se umoran od života i svakodnevne borbe prepušta jeftinoj zabavi koja nam se jedina i nudi. Sve je to jedan dobro osmišljen plan...ne, ne, neću pričati o teorijama zavere, ali da se ljudi sistematski uništavaju intelektualno mislim da je više nego očigledno. Često čujem kako kažu da smo mi glup narod...naljutim se i ne verujem, kako sami o sebi možemo tako da govorimo. Pa šta će tek drugi o nama govoriti ako sami sebe ne poštujemo i omalovažavamo. Ja verujem da još imamo šansu da se izborimo sa ludosti savremenog doba i zato započeh ovaj blog u nadi da ćemo se lagano skupiti i ojačati zdrav razum. Nema nam spasa ukoliko podhitno ne počnemo da mislimo i koliko god bilo teško živeti i preživljavati da se borimo i za očuvanje sopstvenog intelekta, jačanje želja i povratak zdravog razuma. Shvatila sam da je kritičan trenutak došao kada sam pre neki dan na Pinku ugledala ono čudo od emisije Bračni sudija. U neverici sam je odgledala celu i shvatila da je poslednji momenat da nešto uradimo da se spasimo, jer nas drugi neće spašavati, nego će se truditi da nas dodatno otupe, da oguglamo na svakakve vrste budalaština i gadosti, da postanemo neosteljivi na glupost, da ne prepoznajemo manipulaciju, da se ne odupiremo...ne pričam ja ni o kakvoj revoluciji i pokretanju masa, pričam o revoluciji koju svako od nas izvodi u svojoj intimi, o revoluciji čiji je cilj ostati ljudsko biće koje koristi svoj intelekt, koje procenjuje, kritikuje, vrednuje, izgrađuje i ne dopušta da ga smrve i satru i poslednju trunku zdravog razuma u njemu.